Uvod u laboratorijska ispitivanja
U okviru predmeta Ispitivanje materijala i konstrukcija, precizno određivanje fizičkih svojstava predstavlja osnovu za dalju analizu mehaničkih karakteristika i trajnosti materijala. Laboratorijski postupci moraju biti standardizovani kako bi se osigurala ponovljivost i tačnost rezultata. Fokus ove nastavne jedinice je na metodama za određivanje specifične i zapreminske gustine, kao i pratećim postupcima pripreme uzoraka.
1. Postupak sušenja do konstantne mase
Pre početka većine ispitivanja fizičkih svojstava, uzorak je neophodno dovesti u stanje apsolutno suvog materijala. Vlaga prisutna u porama može značajno uticati na masu i zapreminu, čime se dobijaju netačni rezultati.
Tehnologija postupka:
- Sušenje: Uzorci se postavljaju u laboratorijsku sušnicu. Temperatura sušenja zavisi od tipa materijala, ali je standard za većinu građevinskih materijala (kamen, beton, opeka) .
- Merenje mase: Prvo merenje se vrši nakon 24 časa.
- Kontrolno merenje: Uzorak se vraća u sušnicu i ponovo meri nakon određenog intervala (obično 2 ili 4 sata).
- Definicija konstantne mase: Smatra se da je postignuta konstantna masa () ako razlika između dva uzastopna merenja nije veća od mase uzorka.
- Hlađenje: Nakon vađenja iz sušnice, uzorci se hlade u eksikatoru (posuda sa sredstvom za upijanje vlage, npr. silikagelom) kako bi se sprečila reapsorpcija vlage iz vazduha tokom hlađenja.
2. Određivanje specifične (istinske) gustine
Specifična gustina predstavlja masu jedinice zapreminu materijala bez pora i šupljina.
Gde je:
- — masa apsolutno suvog uzorka ili ,
- — apsolutna zapremina (zapremina same čvrste faze) ili .
2.1. Piknometrijska (gravimetrijska) metoda
Ovo je najpreciznija metoda koja se koristi kada je materijal u obliku praha ili se prethodno mora usitniti (samleti) do te mere da se unište sve pore (obično finoća ispod ).
Postupak:
- Izmeri se masa suvog praha .
- Piknometar (staklena posuda precizne zapremine) napuni se destilovanom vodom do marke i izmeri se masa .
- Deo vode se prospe, ubaci se prah u piknometar, a zatim se sadržaj prokuva ili izloži vakuumu kako bi se istisnuo sav vazduh iz čestica.
- Piknometar se dopuni vodom do marke i izmeri se masa .
Formula za proračun:
Gde je:
- — masa piknometra napunjenog vodom,
- — masa piknometra sa uzorkom i dopunjenog vodom,
- — gustina vode (uzima se ).
2.2. Volumetrijska metoda (Erdmenger–Manuov aparat)
Ova metoda se zasniva na direktnom merenju istisnute zapremine tečnosti. Aparat se sastoji od staklene posude sa graduisanim vratom.
Postupak:
- Aparat se napuni tečnošću (voda ili tečnost koja ne rastvara materijal) do nulte marke.
- Ubacuje se precizno izmerena masa suvog praha .
- Nivo tečnosti u graduisanom vratu raste. Očitana razlika nivoa predstavlja apsolutnu zapreminu .
3. Određivanje zapreminske (nasipne) gustine
Zapreminska gustina je masa jedinice zapremine materijala u njegovom prirodnom stanju, zajedno sa porama i šupljinama.
3.1. Uzorci pravilnog geometrijskog oblika
Ako je uzorak u obliku kocke, prizme ili valjka (npr. betonski kubus ili jezgro stene), zapremina se određuje merenjem dimenzija pomoću pomičnog merila (šublera).
- Kvadratni presek:
- Cilindrični presek:
Nakon određivanja zapremine i mase , gustina se računa direktno.
3.2. Uzorci nepravilnog oblika
Kod materijala kao što je lomljeni kamen ili agregat, zapremina se ne može izračunati geometrijski.
Metoda parafinisanja
Ova metoda se koristi za porozne materijale nepravilnog oblika kako bi se sprečilo prodiranje vode u pore tokom potapanja.
- Izmeri se masa suvog uzorka .
- Uzorak se kratko potopi u rastopljeni parafin tako da se formira tanak, nepropusni sloj.
- Izmeri se masa parafinisanog uzorka .
- Masa parafina je .
- Zapremina parafina je (gustina parafina ).
- Parafinisani uzorak se potapa u vodu (hidrostatička vaga) da bi se odredila ukupna zapremina .
- Zapremina samog uzorka je .
Hidrostatička metoda (bez parafina)
Koristi se za materijale sa veoma malom poroznošću ili kada se uzorak prethodno zasiti vodom. Zapremina se određuje na osnovu Arhimedovog zakona: uzorak se meri u vazduhu, a zatim potopljen u vodu.
4. Poroznost i kompaktnost
Na osnovu prethodno određenih vrednosti i , izračunavaju se parametri strukture:
4.1. Ukupna poroznost ()
Procenat zapremine koji zauzimaju sve pore (otvorene i zatvorene).
4.2. Otvorena i zatvorena poroznost
- Otvorena poroznost (): Određuje se putem upijanja vode. gde je masa uzorka zasićenog vodom.
- Zatvorena poroznost (): Razlika ukupne i otvorene poroznosti.
4.3. Kompaktnost ()
Pokazuje u kojoj meri je zapremina materijala ispunjena čvrstom materijom.
5. Obrada rezultata merenja
Rezultati laboratorijskih ispitivanja su validni samo ako se sprovedu na propisanom broju uzoraka (serija).
- Aritmetička sredina: Za konačnu vrednost uzima se srednja vrednost svih merenja u seriji.
- Kontrola odstupanja: Ukoliko neko pojedinačno merenje odstupa od srednje vrednosti više od dozvoljenog procenta (obično zavisno od standarda), to merenje se odbacuje i ispitivanje se ponavlja.
- Zaokruživanje: Gustina se obično izražava na dve decimale u ili na cele brojeve u .
| Materijal | Specifična gustina | Zapreminska gustina |
|---|---|---|
| Beton | ||
| Čelik | ||
| Drvo (bor) | ||
| Opeka |
Praktična napomena: Kod higroskopnih materijala (npr. drvo, laki betoni), vlažnost vazduha u laboratoriji može značajno uticati na rezultate, stoga je strogo poštovanje procedure hlađenja u eksikatoru ključno za tačnost.