1. Uvod u strukturu materijala
Struktura građevinskih materijala predstavlja unutrašnji raspored čvrste faze, pora i šupljina. Ona direktno uslovljava fizičko-mehanička svojstva kao što su čvrstoća, trajnost, toplotna provodljivost i otpornost na mraz. Razumevanje odnosa između zapremine koju zauzima čvrsta materija i zapremine koju zauzimaju pore ključno je za svakog inženjera građevinarstva.
U okviru ove teme fokusiramo se na kvantitativno definisanje šupljikavosti materijala i prisustvo vlage u tim šupljinama.
2. Poroznost materijala
Poroznost () predstavlja stepen ispunjenosti zapremine materijala porama. Pore su sitni prostori unutar materijala ispunjeni vazduhom ili vodom. U inženjerskoj praksi razlikujemo ukupnu, otvorenu i zatvorenu poroznost.
2.1. Ukupna poroznost
Ukupna poroznost obuhvata sve pore unutar materijala, bez obzira na to da li su one međusobno povezane ili izolovane. Izračunava se na osnovu odnosa zapreminske gustine () i specifične (istinske) gustine ().
Gde je:
- – ukupna poroznost []
- – zapreminska gustina materijala u apsolutno suvom stanju []
- – specifična (istinska) gustina materijala (masa bez pora) []
2.2. Otvorena i zatvorena poroznost
Pore se prema svojoj pristupačnosti dele na:
-
Otvorene pore (): Pore koje su međusobno povezane i imaju komunikaciju sa spoljašnjom sredinom. One omogućavaju prodor vode, gasova i agresivnih materija u unutrašnjost. Određuju se eksperimentalno putem upijanja vode: Gde je:
- – masa uzorka zasićenog vodom []
- – masa apsolutno suvog uzorka []
- – ukupna zapremina uzorka sa porama []
-
Zatvorene pore (): Pore koje su izolovane unutar strukture i nisu dostupne vodi pri običnom potapanju. One doprinose boljoj termoizolaciji i otpornosti na mraz. Izračunavaju se kao razlika ukupne i otvorene poroznosti:
3. Kompaktnost (Gustina strukture)
Kompaktnost () je parametar komplementaran poroznosti. Ona pokazuje u kojoj je meri zapremina materijala ispunjena čvrstom materijom.
Važi osnovna relacija:
Materijali sa visokom kompaktnošću (npr. čelik, staklo, granit) imaju visoku čvrstoću i malu vodopropustljivost, dok materijali niske kompaktnosti (npr. opeka, laki betoni, drvo) imaju bolja termoizolaciona svojstva.
4. Vlažnost materijala
Vlažnost predstavlja sadržaj vode u porama materijala. Voda u materijalu može biti slobodna, kapilarna ili higroskopna.
4.1. Vidovi vlažnosti i formule
U laboratorijskoj praksi razlikujemo tri načina izražavanja vlažnosti:
| Tip vlažnosti | Formula | Opis |
|---|---|---|
| Apsolutna vlažnost () | Odnos mase vode i mase apsolutno suvog materijala. | |
| Relativna vlažnost () | Odnos mase vode i mase vlažnog materijala. | |
| Prirodna vlažnost () | Vlažnost koju materijal ima u trenutku uzimanja uzorka sa terena. |
Gde je:
- (ili ) – masa vlažnog uzorka [ ili ]
- – masa apsolutno suvog uzorka [ ili ]
4.2. Postupak sušenja do konstantne mase
Da bi se precizno odredila vlažnost ili zapreminska gustina, uzorak se mora dovesti u stanje apsolutno suvog materijala.
Tehnološki postupak:
- Priprema: Uzorak se postavlja u laboratorijsku sušnicu.
- Temperatura: Sušenje se vrši na temperaturi od . (Izuzetak su materijali osetljivi na toplotu poput gipsa, koji se suše na nižim temperaturama).
- Vreme: Prvo merenje se obično vrši nakon .
- Kontrolno merenje: Uzorak se ponovo meri u intervalima od do .
- Kriterijum: Smatra se da je postignuta konstantna masa ako je razlika između dva uzastopna merenja manja od mase uzorka.
- Hlađenje: Pre merenja, uzorak se mora ohladiti u eksikatoru (staklena posuda sa sredstvom za upijanje vlage, npr. silikagelom) kako bi se sprečilo ponovno upijanje vlage iz vazduha tokom hlađenja.
5. Higroskopnost i kapilarna vlaga
Ponašanje materijala u kontaktu sa vlagom zavisi od njegove strukture i hemijskog sastava.
5.1. Higroskopnost
Higroskopnost je svojstvo materijala da upija vodenu paru direktno iz okolnog vazduha.
- Materijali sa finim porama (npr. drvo, opeka) su izrazito higroskopni.
- Sadržaj vlage u higroskopnom materijalu teži ravnoteži sa relativnom vlažnošću vazduha.
- Pri povećanju vlažnosti vazduha, ovi materijali bubre, a pri isušivanju se skupljaju.
5.2. Kapilarna vlaga
Kapilarna vlaga se javlja u materijalima sa uskim, cevčastim porama (kapilarama).
- Usled površinskog napona, voda se penje uz kapilare suprotno sili zemljine teže.
- Visina penjanja vode je obrnuto proporcionalna poluprečniku kapilare: što je pora uža, voda se penje više.
- Ovo je kritična pojava kod temelja i zidova objekata koji nemaju adekvatnu hidroizolaciju (tzv. “kapilarna vlaga iz tla”).
6. Praktične napomene za laboratorijska ispitivanja
- Reprezentativnost: Srednja vrednost poroznosti ili vlažnosti uvek se računa kao aritmetička sredina rezultata dobijenih na najmanje tri uzorka.
- Nepravilni uzorci: Kod određivanja zapreminske gustine (i posledično poroznosti) uzoraka nepravilnog oblika, koristi se metoda parafinisanja. Uzorak se oblaže tankim slojem parafina kako bi se sprečilo prodiranje vode u pore tokom merenja zapremine istiskivanjem tečnosti.
- Uticaj na čvrstoću: Povećanje vlažnosti materijala po pravilu dovodi do smanjenja njegove čvrstoće (omekšavanje materijala), što se kvantifikuje koeficijentom omekšavanja.
- Merna oprema: Za precizno određivanje specifične gustine neophodne za proračun poroznosti koriste se piknometar ili Erdmenger-Manuov aparat (volumetrijska metoda).