Mehanička ispitivanja i čvrstoća mineralnih veziva

4. godina Ispitivanje materijala i kontrukcija Tema 04 5 min čitanja

Uvod u mehanička ispitivanja mineralnih veziva

Mehanička čvrstoća predstavlja najznačajnije svojstvo očvrslih mineralnih veziva (cementa i kreča) sa aspekta konstruktivnog građevinarstva. Ispitivanja se sprovode na standardizovanim uzorcima maltera kako bi se obezbedila uporedivost rezultata i usklađenost sa tehničkim propisima. Dok je kod cementa fokus na hidrauličnim svojstvima i brzom razvoju čvrstoće u vlažnim uslovima, kod kreča je ključan proces karbonatizacije u prisustvu vazduha.


1. Izrada standardnog cementnog maltera (EN 196-1)

Da bi se odredila klasa cementa, neophodno je ispitati njegovu čvrstoću na uzorcima maltera čiji je sastav strogo definisan evropskim standardom EN 196-1.

1.1. Sastav mešavine

Standardni cementni malter se spravlja u masenom odnosu 1:3 (cement : pesak) uz precizno definisan vodocementni faktor:

  • Cement: 450±2 g450 \pm 2 \text{ g}
  • Standardni pesak: 1350±5 g1350 \pm 5 \text{ g} (kvarcni pesak specifičnog granulometrijskog sastava)
  • Voda: 225±1 g225 \pm 1 \text{ g} (destilovana ili pijaća voda)
  • Vodocementni faktor (W/CW/C): fiksno 0,500,50

1.2. Tehnologija izrade i ugradnje

  1. Mešanje: Vrši se u laboratorijskoj mešalici sa planetarnim kretanjem lopatice. Prvo se u posudu sipa voda, zatim cement, meša se malom brzinom, dodaje pesak, a zatim se vrši intenzivno mešanje većom brzinom.
  2. Uzorci: Koriste se čelični trodelni kalupi za izradu prizmi dimenzija 40×40×160 mm40 \times 40 \times 160 \text{ mm}.
  3. Ugradnja: Kalupi se pune u dva sloja. Svaki sloj se kompaktira na vibracionom stolu. Ukupno vreme vibriranja iznosi 120 s120 \text{ s} (obično 60 s60 \text{ s} po sloju).
  4. Negovanje:
    • Prvih 24 h24 \text{ h} uzorci ostaju u kalupima u vlažnoj komori (relativna vlažnost ≥95%\ge 95\%, temperatura 20±2∘C20 \pm 2^\circ\text{C}).
    • Nakon vađenja iz kalupa (demontiranja), uzorci se potapaju u vodu na temperaturi 20±1∘C20 \pm 1^\circ\text{C} gde ostaju do trenutka ispitivanja (standardno na 2, 7 i 28 dana).

2. Čvrstoća pri savijanju u tri tačke

Ispitivanje čvrstoće pri savijanju vrši se na celim prizmama neposredno nakon vađenja iz vode.

2.1. Postupak ispitivanja

Prizma se postavlja na dva oslonca čiji je razmak standardizovan. Opterećenje se nanosi vertikalno na sredini raspona preko prenosnog valjka brzinom od 50±10 N/s50 \pm 10 \text{ N/s} do loma.

2.2. Proračun čvrstoće

Čvrstoća pri savijanju fzsf_{zs} izračunava se prema formuli:

fzs=3⋅Pgr⋅l2⋅a⋅b2f_{zs} = \frac{3 \cdot P_{gr} \cdot l}{2 \cdot a \cdot b^2}

U slučaju standardne kvadratne prizme gde je a=b=40 mma = b = 40 \text{ mm}, formula se pojednostavljuje: fzs=32⋅Pgr⋅la3f_{zs} = \frac{3}{2} \cdot \frac{P_{gr} \cdot l}{a^3}

Gde je:

  • fzsf_{zs} – čvrstoća pri savijanju [MPa\text{MPa} ili N/mm2\text{N/mm}^2]
  • PgrP_{gr} – granična sila loma [N\text{N}]
  • ll – razmak između oslonaca (standardno 100 mm100 \text{ mm}) [mm\text{mm}]
  • aa – stranica poprečnog preseka (40 mm40 \text{ mm}) [mm\text{mm}]

Obrada rezultata: Rezultat je aritmetička sredina tri merenja (tri prizme).


3. Čvrstoća pri pritisku na polovinama prizmi

Nakon ispitivanja savijanja, dobijene polovine prizmi se koriste za određivanje pritisne čvrstoće.

3.1. Postupak ispitivanja

Polovina prizme se postavlja između dve čelične ploče dimenzija 40×40 mm40 \times 40 \text{ mm}. Sila se nanosi kontinuirano brzinom od 2400±200 N/s2400 \pm 200 \text{ N/s} do loma. Veoma je važno da se bočne strane prizme (koje su bile u kontaktu sa zidovima kalupa) postave kao pritisne površine radi bolje ravnosti.

3.2. Proračun čvrstoće

Pritisna čvrstoća fpf_p se računa kao:

fp=PgrApf_p = \frac{P_{gr}}{A_p}

Gde je:

  • fpf_p – pritisna čvrstoća [MPa\text{MPa}]
  • PgrP_{gr} – granična sila loma [N\text{N}]
  • ApA_p – površina pritisne ploče (40×40=1600 mm240 \times 40 = 1600 \text{ mm}^2) [mm2\text{mm}^2]

3.3. Statistička obrada rezultata

Kao konačna vrednost uzima se aritmetička sredina šest rezultata (sa tri prizme).

  • Ako jedan od šest rezultata odstupa više od ±10%\pm 10\% od srednje vrednosti, on se odbacuje i računa se prosek preostalih pet.
  • Ako više od dva rezultata odstupaju preko ±10%\pm 10\%, celokupno ispitivanje se mora ponoviti.

4. Ispitivanje hidratisanog kreča (JUS B.C1.020)

Ispitivanje kreča se razlikuje od cementa zbog njegove manje specifične mase i drugačijeg mehanizma očvršćavanja.

4.1. Sastav i izrada uzoraka

Prema standardu JUS B.C1.020, mešavina se sastoji od:

  • 400 g hidratisanog kreča
  • 1200 g standardnog peska
  • 240 g vode (što predstavlja dodatnih 15%15\% vode u odnosu na ukupnu suvu masu mešavine)

Ugradnja: Kalupi se pune u tri sloja. Svaki sloj se sabija ručnim nabijačem (padom sa visine od 4 cm4 \text{ cm}) sve dok se na površini ne pojavi tanak sloj vode (“znojenje”).


5. Proces karbonatizacije i specifični uslovi negovanja

Ključna razlika između cementa i kreča leži u hemijskom procesu očvršćavanja i uslovima okoline koji su za to potrebni.

5.1. Hemizam karbonatizacije

Kreč je vazdušno vezivo. Njegovo očvršćavanje (karbonatizacija) nastaje reakcijom kalcijum-hidroksida sa ugljen-dioksidom iz vazduha:

Ca(OH)2+CO2→CaCO3+H2OCa(OH)_2 + CO_2 \rightarrow CaCO_3 + H_2O

Ovaj proces je spor i zahteva isparavanje vode kako bi CO2CO_2 mogao da prodre u unutrašnjost materijala.

5.2. Uslovi negovanja

Za razliku od cementa koji zahteva 100%100\% vlažnost ili potapanje u vodu, uzorci kreča se neguju u sledećim uslovima:

  • Temperatura: 20±2∘C20 \pm 2^\circ\text{C}
  • Relativna vlažnost vazduha: ≈50%\approx 50\%
Karakteristika Cement (EN 196-1) Kreč (JUS B.C1.020)
Sredina negovanja Voda / Vlažna komora Suv vazduh
Izvor čvrstoće Hidratacija minerala klinkera Karbonatizacija (reakcija sa CO2CO_2)
Vlažnost sredine ≥95%\ge 95\% ≈50%\approx 50\%
Ugradnja Vibracioni sto Ručno nabijanje

5.3. Praktična napomena

Ako bi se krečni malter čuvao u vodi (kao cement), on nikada ne bi očvrsnuo jer voda sprečava pristup CO2CO_2. Nasuprot tome, ako bi se cementni malter čuvao na previše suvom vazduhu, došlo bi do “pregorevanja” cementa usled nedostatka vode za hidrataciju, što rezultira niskim čvrstoćama i pukotinama.