Ispitivanje stalnosti zapremine cementnog veziva

4. godina Ispitivanje materijala i kontrukcija Tema 03 5 min čitanja

Ispitivanje stalnosti zapremine cementnog veziva

Stalnost zapremine (postojanost) predstavlja jedno od najvažnijih svojstava cementa koje direktno utiče na trajnost i integritet betonskih konstrukcija. Ukoliko cement nije zapreminski postojan, nakon očvršćavanja može doći do unutrašnjih napona koji uzrokuju pucanje, ljuštenje i, u ekstremnim slučajevima, potpuno razaranje betona ili maltera.

1. Uzroci nestabilnosti zapremine

Nestabilnost zapremine cementa najčešće je posledica prisustva određenih komponenti u klinkerima koje reaguju sporije od ostalih minerala cementa, šireći se u već očvrslom matriksu.

Glavni uzročnici su:

  1. Slobodni kalcijum-oksid (CaOCaO): Ako se krečnjak tokom pečenja klinkera ne veže u potpunosti, ostaje “slobodan”. On reaguje sa vodom (gašenje kreča) tek nakon što je cement već počeo da očvršćava, pri čemu se zapremina čvrste faze povećava za oko 90%90\%. CaO+H2O→Ca(OH)2CaO + H_2O \rightarrow Ca(OH)_2
  2. Slobodni magnezijum-oksid (MgOMgO - periklas): Slično kao i CaOCaO, periklas reaguje sa vodom veoma sporo, formirajući magnezijum-hidroksid Mg(OH)2Mg(OH)_2, što dovodi do ekspanzije koja se može javiti i nakon nekoliko godina.
  3. Prevelika količina gipsa (CaSO4⋅2H2OCaSO_4 \cdot 2H_2O): Gips se dodaje radi regulisanja vremena vezivanja. Međutim, višak sulfata može dovesti do naknadnog formiranja etringita, što takođe uzrokuje štetno širenje.

2. Metoda pomoću cementnih kolača (Kvalitativna analiza)

Ova metoda se koristi za makroskopsku, vizuelnu ocenu postojanosti zapremine. Iako je jednostavna, ona je nezaobilazan deo laboratorijske prakse.

Postupak pripreme i ispitivanja:

  • Priprema uzorka: Koristi se cementna kaša standardne konzistencije (određena pomoću Vikatovog aparata). Od ove kaše formiraju se dva uzorka u obliku kolača.
  • Geometrija: Kolači su kružnog oblika, prečnika ≈90 mm\approx 90 \text{ mm} i debljine u sredini ≈15 mm\approx 15 \text{ mm}. Ivice kolača treba da budu što tanje.
  • Negovanje: Uzorci se formiraju na staklenim pločama i čuvaju 24 sata u vlažnoj komori (relativna vlažnost ≥95%\ge 95\%, temperatura 20±2∘C20 \pm 2^\circ\text{C}).
  • Termička obrada (Kuvanje): Nakon 24 sata, kolači se (zajedno sa staklenim pločama) potapaju u posudu sa vodom. Voda se zagreva do ključanja u toku 30 minuta, a zatim se održava ključanje punih 3 sata.

Kriterijumi postojanosti:

Nakon vađenja iz vode i hlađenja, vrši se vizuelni pregled. Cement se smatra postojanim ako na kolačima nema:

  • Radijalnih ili mrežastih pukotina.
  • Vitoperenja (iskrivljenja) kolača.
  • Ljuštenja površinskog sloja ili mrvljenja materijala.

3. Metoda pomoću Le Chatelier-ovog prstena (Kvantitativna analiza)

Ova metoda omogućava precizno merenje linearnog širenja cementne kaše tokom procesa hidratacije i ubrzanog starenja u ključaloj vodi.

Aparatura

Le Chatelier-ov aparat se sastoji od razrezanog mesinganog prstena (cilindra) prečnika 30 mm30 \text{ mm} i visine 30 mm30 \text{ mm}. Na ivicama proreza pričvršćene su dve igle (kazaljke) dužine 165 mm165 \text{ mm}, koje služe za uveličavanje i merenje razmaka usled širenja prstena.

Tehnološki postupak

  1. Punjenje: Prsten se postavlja na staklenu ploču i puni cementnom kašom standardne konzistencije. Odozgo se pokriva drugom staklenom pločom i opterećuje tegom mase 150 g150 \text{ g}.
  2. Prvo negovanje: Uzorak se čuva 24 sata u vlažnoj sredini (temperatura 20±1∘C20 \pm 1^\circ\text{C}, vlažnost ≥98%\ge 98\%).
  3. Prvo merenje (d1d_1): Nakon 24 sata, meri se razmak između vrhova kazaljki sa tačnošću od 0,5 mm0,5 \text{ mm}. Ovaj razmak obeležavamo sa d1d_1.
  4. Kuvanje: Uzorak se potapa u vodu i zagreva do ključanja. Ključanje traje 3 sata±5 min3 \text{ sata} \pm 5 \text{ min}.
  5. Drugo merenje (d2d_2): Razmak se meri odmah nakon kuvanja, dok je uzorak još vruć.
  6. Finalno merenje (d3d_3): Uzorak se hladi na sobnu temperaturu (20±2∘C20 \pm 2^\circ\text{C}) i vrši se finalno merenje razmaka vrhova kazaljki.

Kriterijum postojanosti

Glavni pokazatelj je razlika između finalnog i početnog razmaka. Prema standardu EN 196-3, cement je zapreminski postojan ako je: Δd=d3−d1≤10 mm\Delta d = d_3 - d_1 \le 10 \text{ mm} Napomena: Ukoliko ispitivanje ne zadovolji ovaj kriterijum, dozvoljeno je ponoviti test nakon što se cement odleži (provetri) 7 dana, jer se slobodni CaOCaO delimično ugasi vlagom iz vazduha.

4. Uslovi negovanja u vlažnoj komori

Pravilno negovanje je kritično za validnost rezultata. Vlažna komora mora obezbediti:

  • Temperaturu: 20±1∘C20 \pm 1^\circ\text{C} (za Le Chatelier) ili 20±2∘C20 \pm 2^\circ\text{C} (za kolače).
  • Vlažnost: Minimalno 95%95\% (idealno ≥98%\ge 98\%).
  • Svrha: Sprečavanje isušivanja uzorka pre nego što se razvije dovoljna čvrstoća da izdrži termički šok tokom kuvanja. Ako bi se uzorak isušio, pukotine bi nastale usled skupljanja, a ne usled hemijske nestabilnosti, što bi dalo lažno negativan rezultat.

5. Uporedni pregled metoda

Karakteristika Metoda cementnih kolača Le Chatelier-ov prsten
Tip analize Kvalitativna (opisna) Kvantitativna (brojčana)
Glavni alat Staklena ploča Mesingani prsten sa iglama
Rezultat Izgled površine (pukotine) Razmak kazaljki u mm
Standard Tradicionalna metoda EN 196-3 (Referentna)
Vreme kuvanja 3 sata 3 sata

Praktične napomene za laboratorijski rad

  1. Čistoća aparata: Pre upotrebe, Le Chatelier-ov prsten mora biti čist i blago nauljen kako bi se sprečilo lepljenje cementa za mesing, ali ulje ne sme uticati na hemiju cementa.
  2. Standardna konzistencija: Ispitivanje se nikada ne vrši sa proizvoljnom količinom vode. Količina vode mora biti takva da sonda Vikatovog aparata stane na 6±1 mm6 \pm 1 \text{ mm} od dna cilindra.
  3. Brzina zagrevanja: Voda mora proključati za tačno 30±5 minuta30 \pm 5 \text{ minuta}. Prebrzo zagrevanje može izazvati termičke pukotine koje nisu posledica sastava cementa.

Ova ispitivanja su obavezna za svaku partiju cementa pre puštanja u prodaju ili upotrebu na gradilištu, jer upotreba nepostojanog cementa može dovesti do katastrofalnih posledica po stabilnost objekta.