TEMA 5: ARHITEKTURA NOVOG DOBA – RENESANSA I BAROK
Ova nastavna jedinica obrađuje prelomni period u istoriji graditeljstva koji obuhvata XV, XVI, XVII i XVIII vek. Nastankom renesanse u Italiji dolazi do raskida sa srednjovekovnom gotskom tradicijom i do svesnog povratka antičkim idealima simetrije, modulacije i jasnih proporcija. Kasniji prelazak na barok unosi novu inženjersku i estetsku dimenziju – prostor se više ne posmatra kao statičan skup geometrijskih tela, već kao dinamična celina u kojoj dominiraju krive linije, elipse, kompleksni svodovi i monumentalni urbanistički potezi.
Za studente građevinarstva, ovaj period je izuzetno značajan jer svedoči o evoluciji statičkog razmišljanja, savladavanju novih metoda zidanja, preciznom oblikovanju kamenih i opečnih konstrukcija, kao i razvoju inženjerske geometrije neophodne za izvođenje kompleksnih prostornih oblika.
1. RENESANSNA ARHITEKTURA I INŽENJERSKI KONCEPTI (XV–XVI VEK)
Renesansa (franc. renaissance – preporod) nastaje početkom XV veka u bogatim trgovačkim gradovima-državama severne Italije (prvenstveno u Firenci, a kasnije u Rimu i Veneciji). Intelektualna osnova pokreta bio je humanizam, koji čoveka i njegovu razmeru stavlja u centar projektantskog procesa.
1.1. Princip proporcije, modulacije i simetrije
U renesansnom graditeljstvu, proporcija nije bila samo estetski princip već osnovni projektantski i inženjerski alat. Zgrade se projektuju na osnovu modula – osnovne mere (često prečnika stuba ili dimenzije rastera) koja određenim umnoškom definiše sve ostale dimenzije objekta.
- Aksijalna simetrija: Tlorisi (osnove) i fasade projektuju se strogo simetrično u odnosu na jednu ili više glavnih osa.
- Geometrijski oblici: Forme su zasnovane na osnovnim geometrijskim slikama: krugu i kvadratu. Krug predstavlja savršenstvo i beskonačnost, dok kvadrat predstavlja stabilnost i zemaljski red.
- Zlatni presek (Zlatni odnos): Često primenjivan odnos dužina i pri projektovanju fasadnih polja i otvora:
ZLATNI PRESEK (Zlatni odnos):
+-----------------------+---------------+
| a | b |
+-----------------------+---------------+
|<----------------- a + b ------------->|
1.2. Tipologija renesansne palate (Palazzo)
Zvezda svetovne arhitekture renesanse jeste gradska palata. Za razliku od srednjovekovnih utvrđenja i zamkova, renesansna palata je otvorena prema gradu, iako njeno prizemlje zadržava masivan, zaštitni karakter.
Unutrašnja prostorna organizacija (Atrijum):
- Atrijum (unutrašnje dvorište): Centralni pravougaoni ili kvadratni prostor oko koga su kružno raspoređene sve ostale prostorije. Atrijum obezbeđuje prirodno osvetljenje i ventilaciju.
- Trem (Arkada u prizemlju): Prizemni deo dvorišta oivičen je nizom stubova povezanih polukružnim lukovima.
- Spratne galerije i mezanin: Na spratovima se iznad trema nalaze zastakljene ili otvorene galerije koje služe kao komunikacioni hodnici. Između glavnih spratova često se projektuju niski međuspratovi – mezanini (koristi ih posluga ili služe kao ostave).
- Monumentalno stepenište: Vertikalna komunikacija smeštena je neposredno uz atrijum i obradom naglašava status vlasnika.
ŠEMA POPREČNOG PRESEKA RENESANSNE PALATE:
+---------------------------------------------------+
| PIANO NOBILE (Glavni sprat) | <-- Velika visina, ravne tavanice
+---------------------------------------------------+
| MEZANIN (Međusprat) | <-- Smanjena visina
+---------------------------------------------------+
| PRIZEMLJE S RUSTIKOM | <-- Masivni zidovi, lučni otvori
+--------+---------------------------------+--------+
| ATRIJUM (Unutrašnje dvorište)|
+---------------------------------+
Obrada fasade i gradacija rustike:
Fasada renesansne palate podeljena je po visini u tri nivoa, pri čemu se primenjuje inženjerski princip prividnog i stvarnog rasterećenja konstrukcije idući od dna ka vrhu:
- Prizemlje (Zoniranje tereta): Obrađuje se rustikom – grubo tesanim ili bunjenim kamenim blokovima sa dubokim fugama. To daje utisak izuzetne mase, stabilnosti i nosivosti.
- Prvi sprat (Piano Nobile – Otmeni sprat): Kamen je finije obrađen, ravno tesan, sa naglašenim i ukrašenim prozorima (često sa trouglastim ili polukružnim timpanonima).
- Drugi sprat: Poputno glatka kamena obloga, sa manjim prozorima.
- Završni venac (Korniš): Objekat se na vrhu završava izrazito masivnim antičkim vencom čiji je preklop u srazmeri sa ukupnom visinom objekta, čime se vizuelno i fizički štiti zid od padavina.
1.3. Konstruktivni sklop renesansnih objekata
U građevinskom smislu, renesansna palata primenjuje masivni konstruktivni sistem:
- Vertikalni noseći elementi: Noseći spoljašnji i unutrašnji zidovi zidan od opeke ili prirodnog kamena. Debljina zidova u prizemlju često prelazi . U atrijumima nosivost preuzimaju kameni stubovi kvadratnog ili kružnog poprečnog preseka sa kapitelima antičkih redova.
- Horizontalni noseći elementi:
- U prizemlju i podrumima: zidani bačvasti i krstasti svodovi.
- Na spratovima: drvene tavanice od masivnih greda (često kasetirane – podeljene u kvadratna polja nazvana cassettoni).
- Proračun pritiska u vertikalnim elementima:
Napon pritiska na nivou dna zida ili stuba izračunava se preko standardnog obrasca:
Gde je:
- – ukupna aksijalna sila pritiska ,
- – sopstvena težina viših etaža i krovne konstrukcije ,
- – korisno opterećenje ,
- – površina poprečnog preseka zida ili stuba ,
- – dopušteni napon na pritisak zida od kamena ili opeke ili .
2. ZNAČAJNI RENESANSNI GRADITELJI I NJIHOV INŽENJERSKI DOPRINOS
Zrela i pozna renesansa donose pomeranje težišta graditeljskih aktivnosti iz Firence u Rim. Graditelji ovog doba nisu bili samo umetnici već i vrsni inženjeri, matematičari i konstruktori.
2.1. Donato Bramante (1444–1514)
Bramante se smatra utemeljivačem arhitekture zrele renesanse. Njegov rad karakteriše monumentalnost, čistoća geometrije i besprekorno poznavanje antičkih konstruktivnih sistema.
- Palata Gira (Palazzo Giraud-Torlonia) i Palata Kancelarija (Cancelleria) u Rimu: Postavile su standarde za fasadnu metriku zrele renesanse, uvođenjem dvostrukog ritma pilastera na spratovima.
- Tempietto (Rim, 1502): Maleni kružni hram sa dorikim peripterom. Predstavlja vrhunski primer čiste centralne osnove i savršenih antičkih proporcija.
- Prvobitni projekat Bazilike Sv. Petra u Rimu (1506): Bramante je zamislio crkvu kao gigantsku centralnu građevinu u obliku upisanog Grčkog krsta sa ogromnom centralnom kupolom raspodijeljenom na 4 masivna stubca (pilona) i četiri manje kupole na ugaonim kapelama.
BRAMANTEOVA KONCEPCIJA CENTRALNE CRKVE (GRČKI KRST):
+---+
| |
+---+ +---+
| |
+---+ O +---+ <-- Centralna kupola oslonjena
| (Kupola) | na 4 masivna pilona
+---+ +---+
| |
+---+ +---+
| |
+---+
2.2. Mikelanđelo Buonaroti (1475–1564)
Mikelanđelo je doneo skulpturalni i dinamički pristup arhitekturi, nagoveštavajući prelaz ka manirizmu i baroku. Njegov najveći građevinski poduhvat bio je nastavak rada na Bazilici Svetog Petra.
Kupola Bazilike Svetog Petra u Rimu:
Nakon Bramanteove i Rafaelove smrti, Mikelanđelo preuzima radove 1546. godine. Preprojektovao je istočni deo crkve i konstruisao grandioznu centralnu kupolu prečnika .
- Inženjersko rešenje: Kupola je izvedena kao dvostruka ljuska (unutrašnja i spoljašnja) kako bi se smanjila sopstvena težina konstrukcije, a poveća krurost i olakšalo održavanje.
- Prihvat horizontalnog potiska: Horizontalnu silu potiska pri dnu kupole preuzimaju masivni tambur sa parnim stubovima i skriveni obruči od kovanog gvožđa (zatege) ugrađeni u zidane slojeve.
Gde je:
- – horizontalna sila potiska koja teži da razmakne zidove tambura ,
- – vertikalna reakcija / opterećenje kalote ,
- – nagib dodirne linije kalote na mestu oslanjanja u odnosu na horizontalu.
POPREČNI PRESEK MIKELANĐELOVE DVOSTRUKE KUPOLE:
/ \ <-- Spoljašnja ljuska (zaštitna)
/ \
| | | <-- Unutrašnja ljuska (nosiva)
|---|---| <-- Gvozdeni zatezni obruči (prihvat F_h)
| |
============== <-- Tambur sa prozorima i stubovima
| |
| PILONI | <-- Masivni stubci prenose F_v na temelje
- Trg Kapitol (Piazza del Campidoglio, Rim): Vrhunski primer renesansnog urbanizma. Mikelanđelo je rešio problem nepravilnog trouglastog prostora postavljanjem trapezoidnog trga sa ovalnim popločanjem u centru, čime je vizuelno uravnotežio okolne palate.
2.3. Đakomo Baroci de Vinjola (1507–1573)
Vinjola je bio vodeći teoretičar i praktičar pozne renesanse i manirizma.
- Teorijski rad: Objavio je traktat “Pravilo pet redova arhitekture” (Regola delle cinque ordini d’architettura), koji je postao osnovni građevinski udžbenik u Evropi tokom naredna tri veka.
- Palata Kaporola (Villa Farnese u Caprarola): Monumentalna petougaona palata utvrđenog tipa sa kružnim atrijumom u sredini. Predstavlja vrhunsko inženjersko dostignuće u geometrijskom sklopu i obradi terena.
- Crkva Il Gesù (Rim): Projektovao je novu tipologiju crkve za jezuitski red. Napustio je koncept trobrodne bazilike i uveo jednobrodnu crkvu sa bočnim kapelama i velikom kupolom nad ukrštanjem brodova. Ovaj tloris postao je prototip za hiljade baroknih crkava širom sveta.
3. BAROKNA ARHITEKTURA – DINAMIKA, GEOMETRIJA I KONSTRUKCIJA (XVII–XVIII VEK)
Barok nastaje početkom XVII veka u Rimu. Za razliku od renesansne statike, mira i simetrije, barok unosi dinamiku, pokret, dramatiku i iluzionizam. Arhitektura postaje sintetska umetnost u kojoj se spajaju građevinarstvo, skulptura i slikarstvo.
STILSKA EVOLUCIJA GEOMETRIJSKIH MATRICA:
+---------------------------------+---------------------------------+
| RENESANSA (Statička) | BAROK (Dinamička) |
| | |
| [ KRG ] | ( ELIPSA ) |
| [ KVADRAT ] | ( OVAL ) |
| | |
| - Prave linije - Krive i zatalasane linije |
| - Statičke simetrije - Aksijalna dinamika |
+---------------------------------+---------------------------------+
3.1. Preporod geometrije: Od kuga i kvadrata ka elipsi i ovalima
U baroku krug prepušta mesto elipsi i ovalu. Elipsa unosi primarnu i sekundarnu osu, stvarajući vizuelnu i prostornu napetost.
Matematičko-geometrijski parametri eliptične osnove:
Eliptična osnova objekta opisuje se kanonskom jednačinom u dekartovom koordinatnom sistemu: Gde su:
- – velika poluosa elipse ,
- – mala poluosa elipse .
Površina osnove takvog baroknog objekta ili prostora izračunava se preko jednostavne relacije:
Inženjerski izazov kod obradivih zidova i svodova eliptičnog oblika jeste promenljiva zakrivljenost (radijus krivine nije konstantan kao kod kruga ): Ova promenljivost radijusa zahtevala je izuzetno precizno klesanje kamenih blokova (sterotomija) i složene drvene skatske oplate za zidanje svodova.
ELEMENTI ELIPTIČNE OSNOVE BAROKNOG OBJEKTA:
Y
^
| b (Mala poluosa)
. - - | - - .
/ | \
|---F1---|---F2---| --> X
\ c | c /
. - - | - - .
|
|<-- a (Velika poluosa) -->|
3.2. Dinamičke fasade i prostorno prožimanje
- Valovite (zatalasane) fasade: Zidovi gube ravnu površinu i postaju smena konkavnih (udubljenih) i konveksnih (ispupčenih) formi.
- Raskid sa ravnim antičkim arhitravom: Venci fasada se slamaju, uvijaju, arhitravi se prekidaju, a timpanoni postaju lučni, prekinuti ili “zavijeni”.
- Svetlost kao konstruktivni element: Barokni graditelji svesno projektuju skrivene otvore za svetlost (lanternisani efekat) kako bi dramaticno osvetlili oltare ili kupole, stvarajući iluziju lebdenja konstrukcije.
3.3. Materijali i tehnologija građenja u baroku
- Štukatura (Gipsani malteri sa puniocima): Omogućila je brzu i složenu izradu dekorativnih elemenata i skulptura na svodovima.
- Opeka u kombinaciji sa malterom i kamenom: Za konstrukciju složenih zatalasanih zidova koristi se opeka zbog svoje fleksibilnosti pri zidanju sitnih slogova, dok se spolja nanosio sloj profilisanog malter ili klesani sedra/travertin.
- Trompe-l’œil (Varka oka): Slikarske tehnike na svodovima i tavanicama koje prividno ukidaju fizičku granicu zidanog svoda i otvaraju ga ka nebu.
4. BAROKNI URBANIZAM I MONUMENTALNI TRGOVI
Barok donosi prvu sveobuhvatnu teoriju i praksu planiranja gradova u novom veku. Grad se više ne posmatra kao skup izolovanih objekata, već kao jedinstven, dinamičan sistem otvorenih prostora, avenija i vizura.
4.1. Principi baroknog urbanizma
- Zvezdaste mrežaste avenije (Zrakasti urbanizam): Široke prave ulice se seku u centralnim tačkama (trgovima) gde se postavljaju vertikalni akcenti – obelisci ili fontane.
- Fokusne tačke i vizure: Zgrade (katedrale, dvorci) grade se na krajevima dugačkih uličnih osa kako bi dominirale pogledom posmatrača iz daljine.
- Povezivanje sa prirodom (Parkovski urbanizam): Barokni dvorci sa obimnim geometrijski uređenim parkovima (tzv. “francuski park”) spajaju građevinsku konstrukciju sa pejzažem.
4.2. Monumentalni dvorac i park: Versaj (Versailles, Francuska)
Dvorac Versaj (arhitekte Luj le Vo, Žil Arden-Mansar i pejzažni arhitekta Andre le Notr) predstavlja najveći urbanističko-arhitektonski poduhvat baroka u Evropi.
ŠEMA AKSIJALNE ORGANIZACIJE DVO R CA VERSAJ:
[ GRAD / AVENIJE ] ===> ( DVORAC VERSAJ ) ===> [ GEOMETRIJSKI PARK / KANALI ]
(Zrakasti prilazi) (Glavni objekat) (Beskonačna vizura)
- Pristupne ose: Tri gigantske avenije stiču se ispred ulaznog dvorišta dvorca.
- Prostorni razmer: Fasada dvorca se prostire na dužini od preko .
- Inženjerski radovi u parku: Izvedeni su obimni zemljani radovi, prokopani gigantski kanali za vodu i izgrađen složen sistem pumpi i akvadukata (Mašina iz Marlija) za snabdevanje stotina fontana.
5. BERNINI I BOROMINI: MAJSTORI BAROKNOG PROSTORA
Rivalstvo između dva najveća graditelja rimskog baroka – Đan Lorenca Berninija i Frančeska Borominija – obeležilo je arhitekturu XVII veka i stvorilo dva potpuno različita pristupa građenju prostora.
UPOREDNI PRIKAZ STILSKOG I INŽENJERSKOG PRISTUPA:
+------------------------------------------+------------------------------------------+
| ĐAN LORENCO BERNINI (1598–1680) | FRANČESKO BOROMINI (1599–1667) |
+------------------------------------------+------------------------------------------+
| - Skulpturalni i scenografski pristup | - Ekstremni geometrijski i inženjerski um|
| - Klasicistička elegancija i monumental | - Rad sa složenim, prepletenim mrežama |
| - Korišćenje svetlosti kao scenografije | - Pronalazač zatalasanih fasadnih površina|
| - Glavni rad: Trg Svetog Petra u Rimu | - Glavni rad: San Carlo alle Quattro Font|
+------------------------------------------+------------------------------------------+
5.1. Đan Lorenco Bernini: Monumentalni scenograf
Bernini je bio vajar po primarnom pozivu, što se oslikava u njegovom osećaju za obim, formu i plastičnost.
Trg Svetog Petra u Rimu (Piazza San Pietro, 1656–1667):
Bernini je rešio izuzetno složen urbanistički i tehnički zadatak obezbeđivanja otvorenog prostora ispred Mikelanđelove i Madernine bazilike.
- Geometrijska shema: Trg se sastoji iz dva povezana dela:
- Piazza Retta (trapezoidni trg neposredno uz fasadu crkve).
- Piazza Obliqua (gigantski eliptični trg oivičen kolonadama).
- Kolonada: Sastoji se od masivna dorika stuba raspoređena u četiri reda. Kolonada vizuelno formira “ruke crkve koje grle vernike”.
- Inženjerski detalj: Poluprečnici zakrivljenosti redova stubova proračunati su tako da posmatrač iz žarišnih tačaka elipse vidi kolonadu kao da je sačinjena od samo jednog reda stubova (optička korekcija).
GEOMETRIJA TRGA SVETOG PETRA U RIMU:
[ BAZILIKA ]
/ \
/ PIAZZA RETTA \
/ \
+------------------+
/ \
/ PIAZZA OBLIQUA \
| (ELIPTIČNI TRG) |
| * Obelis |
\ /
\ /
+------------------+
5.2. Frančesko Boromini: Inženjerski genije i geometar
Boromini je prošao kroz strogu graditeljsku školu (radio je kao klesar na Bazilici Sv. Petra). Bio je vrhunski poznavalac nacrtne geometrije, konstrukcije i stereotomije. Njegove građevine odlikuju se kompleksnim tlorisnim matricama nastalim preklapanjem geometrijskih figura (trouglova, krugova i elipsi).
Crkva San Karlo ale Kvatro Fontane (San Carlo alle Quattro Fontane, Rim, 1638–1646):
- Osnova: Osnova je izvedena preklapanjem dva jednakostranična trougla koji dele zajedničku osnovicu, obrazujući romb u koji su potom upisane elipse i kružni isečci.
- Svod i kupola: Nad eliptičnom osnovom izveden je svod sa duboko urezanim, kasetiranim ukrasima u obliku krstova, oktogona i heksagona koji se vizuelno smanjuju ka vrhu, stvarajući iluziju znatno veće visine nego što ona u stvarnosti jeste.
- Valovita fasada: Prva u istoriji graditeljstva stvorena fasada koja u celosti talasa po principu konkavno-konveksno-konkavno u donjem nivou, i konkavno-konkavna u gornjem nivou.
BOROMINIJEVA GEOMETRIJSKA MATRICA (SAN CARLO):
/\
/ \
/ \
/------\
\ /
\ /
\ /
\ /
\/
[ Preklapanjedva trougla stvara
geometrijski kostur za zatalasanu elipsu ]
Crkva Sant’Ivo alla Sapienza (Rim, 1642–1660):
- Osnova: Izvedena je na matrici Davidove zvezde (dva ukrštena jednakostranična trougla). Temena trouglova su naizmenično rešena kao polukružne niše i odsečene ivice.
- Spira spirale na lanterni: Spoljašnji završetak kupole izveden je u obliku zidane helikoidne (spiralne) rampe koja se sužava ka vrhu, što je bio do tada neviđen konstruktivni i geometrijski zahvat.
6. UPOREDNA GRAĐEVINSKO-TEHNIČKA ANALIZA RENESANSE I BAROKA
Kako biste lakše savladali razlike između ova dva velika stilska i konstruktivna perioda, u nastavku je data pregledna uporedna tabela.
| Konstruktivni / Estetski parametar | Renesansa (XV – XVI vek) | Barok (XVII – XVIII vek) |
|---|---|---|
| Osnovna geometrijska matrica | Krug, kvadrat, pravougaonik (Statične forme) | Elipsa, oval, zatalasane krive (Dinamične forme) |
| Prostorni koncept | Zatvoren, jasan, modularan, nezavisan prostor | Otvoren, beskonačan, prožimajući, urbanistički uvezan |
| Fasada | Ravna, podeljena na jasne horizontalne pojaseve, gradacija rustike | Zatalasana (konkavno-konveksna), složena plastika, prekinuti venci |
| Vertikalni elementi | Antički stubovni redovi (dorski, jonski, korintski), zidani piloni | Uvijeni (torzirani) stubovi, udvojeni pilastri, profilisani masivni piloni |
| Svodovi i kupole | Polukružni bačvasti svodovi, sferne kupole na pandantifima | Eliptični i ovalni svodovi, složene kasetirane kalote, iluzionističke tavanice |
| Svetlost | Ravnomerno, jasno i neutralno osvetljenje prostora | Dramatično, usmereno, kontrasno osvetljenje (Chiaroscuro) |
| Dominantni materijali | Kamen (travertin, mermer), opeka, masivno drvo | Opeka, malter, štukatura, mermer, pozlaćena bronza, gvožđe |
7. PRAKTIČNE PRORAČUNSKE FORMULE I INŽENJERSKE NAPOMENE
Za uspešno polaganje računskog dela ispita iz Osnova graditeljstva, ponovite i zapamtite sledeće osnovne obrasce koji se primenjuju pri analizi i renesansnih i baroknih zidanih konstrukcija:
1. Pritisak u zidanim stubovima/pilonima kupole:
- – sopstvene težine elemenata u kilonjutnima ,
- – ukupna površina poprečnog preseka pilona koji nose kupolu u kvadratnim metrima ,
- – dopušteni napon pritiska za zidanu strukturu (za kvalitetnu opeku obično ).
2. Geometrija eliptičnog svoda:
- Jednačina elipse:
- Površina osnove eliptične kupole ili dvorane:
3. Vektor ukupne reakcije u osloncu svoda/kupole:
- – vertikalna komponenta opterećenja (težina iznad oslonca) ,
- – horizontalna komponenta potiska (teži da razmakne zidove ili obruče) .
REZIME LEKCIJE ZA STUDENTARSKU PRIPREMU ISPITA
- Renesansna palata je zasnovana na atrijumu, strogoj simetriji, primeni zlatnog preseka i trospratnoj gradaciji fasade (od grube rustike u prizemlju do glatkog kamena na vrhu).
- Bramante je kanonizovao zrelu renesansu i centralnu osnovu Grčkog krsta; Mikelanđelo je podigao grandioznu dvostruku kupolu Sv. Petra i rešio njen potisak gvožđanim obručima; Vinjola je objavio traktat o 5 stubovnih redova i izumeo prototip jednobrodne barokne crkve (Il Gesù).
- Barok napušta statičnost kruga i uvodi elipsu, oval i zatalasane krive linije, stvarajući dinamične i prostorno složene objekte.
- Barokni urbanizam stvara celovite gradske prostore, aksijalne avenije, monumentalne parkove (Versaj) i zrakaste raskrsnice sa obeliskom ili fontanom kao fokusnom tačkom.
- Bernini je majstor monumentalne scenografije i skulpturalne arhitekture (Trg Sv. Petra), dok je Boromini inženjerski genije složene geometrije, zatalasanih fasada i helikoidnih kupolnih završetaka (San Karlo, Sant’Ivo).