TEMA 2: GRADITELJSTVO PRAISTORIJE I STAROG EGIPTA
Dobrodošli na drugo predavanje iz predmeta Osnove graditeljstva. Danas ćemo analizirati same početke svesnog ljudskog stvaralaštva u prostoru – od neolitskih pokušaja savladavanja prirodnih sila do monumentalne inženjerske preciznosti Starog Egipta. Fokusiraćemo se na materijale, konstruktivne sisteme i tipologiju objekata koji su postavili temelje današnjem inženjerstvu.
1. PRAISTORIJSKA ARHITEKTURA: POČECI GRADITELJSTVA
Prelazak čoveka sa nomadskog na sedelački način života u neolitu (mlađe kameno doba) uslovio je pojavu prve arhitekture. Glavni pokretači bili su potreba za stalnim staništem, skladištenjem hrane i kultnim mestima.
1.1. Megalitski spomenici
Megalitska arhitektura (grč. megas – veliki, lithos – kamen) zasniva se na upotrebi ogromnih, grubih ili delimično obrađenih kamenih blokova.
- Menhiri: Najjednostavniji oblik. To su pojedinačni, vertikalno pobodeni kameni blokovi. Mogu biti visoki i do . Njihova funkcija je bila kultna ili markaciona.
- Kromleksi (Cromlech): Grupe menhira postavljenih u krug ili elipsu. Najznačajniji inženjerski aspekt kromleksa je pojava grednog sistema. Horizontalni kameni blokovi (arhitravi) premošćuju vertikalne stubove.
- Primer: Stonehenge (Engleska). Ovde vidimo ranu primenu sistema “stub i greda”, gde se opterećenje sa horizontalnog elementa prenosi direktno na vertikalne oslonce.
- Dolmeni: Prve monumentalne grobnice. Sastoje se od dva ili više vertikalna kamena bloka koji nose veliku horizontalnu kamenu ploču. Unutrašnji prostor dolmena može dostići površinu od .
1.2. Stambena arhitektura praistorije
U zavisnosti od konfiguracije terena i dostupnih materijala, razvila su se dva osnovna tipa staništa:
- Sojenice: Kuće podignute na drvenim platformama iznad vode (jezera, reke, močvare).
- Konstrukcija: Oslonjene na drvene šipove (kolje) zabijene u dno.
- Prednost: Zaštita od neprijatelja i divljih životinja, kao i lakši pristup izvoru hrane.
- Zemunice: Objekti delimično ili potpuno ukopani u zemlju.
- Konstrukcija: Iskopana jama prekrivala se drvenom krovnom konstrukcijom (dvovodni krov) koja je često dosezala do samog tla.
- Inženjerska napomena: Zemlja je služila kao izuzetan termički izolator, održavajući stabilnu temperaturu unutar objekta.
2. GRADITELJSTVO STAROG EGIPTA
Egipatska arhitektura je prva velika arhitektura u istoriji koja je koristila kamen za trajne objekte, dok je za svakodnevni život koristila materijale iz neposrednog okruženja (Nil).
2.1. Materijali i tehnologija
Egipćani su majstorski koristili tri osnovna materijala:
- Ćerpič (nepečena opeka): Mešavina blata iz Nila i usitnjene slame. Kalupovan je u drvenim okvirima i sušen na suncu.
- Karakteristike: Dobra termička masa, ali podložan eroziji. Zidovi od ćerpiča su morali biti veoma debeli () radi stabilnosti.
- Kamen: Granit, peščar i krečnjak. Korišćen za “večne kuće” (hramove i grobnice).
- Tehnologija: Zidanje “u suvo” – blokovi su toliko precizno klesani da su nalegali jedan na drugi bez vezivnog materijala.
- Drvo: Veoma retko i dragoceno. Uglavnom se uvozio kedar iz Libana za krovne grede i monumentalna vrata.
2.2. Konstruktivni elementi
Egipatski sistem je masivni gredni sistem.
- Zidovi: Karakteristični su po svom trapezastom poprečnom preseku (spoljna površina je zakosena). Ovo je rađeno radi povećanja stabilnosti i otpornosti na horizontalne sile.
- Stubovi: Primarni vertikalni noseći elementi.
- Delovi stuba: Baza (plitka i okrugla), Stablo (često u obliku snopa biljaka) i Kapitel (vrh stuba).
- Tipologija kapitela:
- Lotoliki (zatvoreni ili otvoreni cvet lotosa).
- Papirusoliki (u obliku stabljike papirusa).
- Palmoliki (listovi palme).
- Hatorični (sa glavom boginje Hator).
2.3. Tipologija egipatskih objekata
A. Piramide (Grobnice faraona)
Predstavljaju vrhunac masivnog sistema gradnje.
-
Konstrukcija: Građene od krečnjačkih blokova, sa jezgrom od grubljeg kamena i oblogom od finog, poliranog krečnjaka.
-
Statika: Težina piramide se prenosi direktno na tlo preko ogromne baze. Pritisak u osnovi piramide računa se po formuli: Gde je:
- – napon pritiska na tlo
- – ukupna težina piramide
- – površina baze piramide
- – dozvoljeni napon pritiska tla.
-
Zapremina piramide: Za proračun potrebnog materijala koristi se formula: Gde je površina baze, a visina piramide.
B. Hramovi
Hramovi su građeni po principu aksijalnosti (svi prostori su nanizani duž jedne ose).
- Piloni: Monumentalni ulazni tornjevi u obliku zarubljene piramide.
- Hipostilna dvorana: Prostrana sala ispunjena gustom šumom stubova koji nose tešku kamenu tavanicu. Zbog malog raspona kamenih greda, stubovi su morali biti postavljeni veoma blizu jedan drugom.
C. Siringe
Grobnice uklesane duboko u stenske masive (npr. Dolina kraljeva). Inženjerski izazov kod siringi bio je osiguranje hodnika od urušavanja stenske mase i ventilacija tokom radova duboko pod zemljom.
3. ZAKLJUČAK I PRAKTIČNE NAPOMENE
| Karakteristika | Praistorija | Stari Egipat |
|---|---|---|
| Primarni sistem | Gredni (rudimentarni) | Masivni i gredni (razvijeni) |
| Materijali | Drvo, zemlja, neobrađen kamen | Ćerpič, klesani kamen (granit) |
| Dominantna forma | Krug (kromleks), jama (zemunica) | Pravougaonik, piramida, trapez |
| Trajnost | Privremena (osim megalita) | Težnja ka večnosti (“Monumentalnost”) |
Inženjerski savet: Prilikom proučavanja egipatskih stubova, primetite da je njihov prečnik izuzetno veliki u odnosu na visinu . Ovaj nizak stepen vitkosti bio je neophodan jer je kamen, iako odličan u pritisku, veoma krt i slab na zatezanje, što je ograničavalo raspone kamenih greda koje su ti stubovi nosili.