Graditeljstvo praistorije i Starog Egipta

1. godina Osnove graditeljstva Tema 02 5 min čitanja

TEMA 2: GRADITELJSTVO PRAISTORIJE I STAROG EGIPTA

Dobrodošli na drugo predavanje iz predmeta Osnove graditeljstva. Danas ćemo analizirati same početke svesnog ljudskog stvaralaštva u prostoru – od neolitskih pokušaja savladavanja prirodnih sila do monumentalne inženjerske preciznosti Starog Egipta. Fokusiraćemo se na materijale, konstruktivne sisteme i tipologiju objekata koji su postavili temelje današnjem inženjerstvu.


1. PRAISTORIJSKA ARHITEKTURA: POČECI GRADITELJSTVA

Prelazak čoveka sa nomadskog na sedelački način života u neolitu (mlađe kameno doba) uslovio je pojavu prve arhitekture. Glavni pokretači bili su potreba za stalnim staništem, skladištenjem hrane i kultnim mestima.

1.1. Megalitski spomenici

Megalitska arhitektura (grč. megas – veliki, lithos – kamen) zasniva se na upotrebi ogromnih, grubih ili delimično obrađenih kamenih blokova.

  • Menhiri: Najjednostavniji oblik. To su pojedinačni, vertikalno pobodeni kameni blokovi. Mogu biti visoki i do h=20 mh = 20\text{ m}. Njihova funkcija je bila kultna ili markaciona.
  • Kromleksi (Cromlech): Grupe menhira postavljenih u krug ili elipsu. Najznačajniji inženjerski aspekt kromleksa je pojava grednog sistema. Horizontalni kameni blokovi (arhitravi) premošćuju vertikalne stubove.
    • Primer: Stonehenge (Engleska). Ovde vidimo ranu primenu sistema “stub i greda”, gde se opterećenje sa horizontalnog elementa prenosi direktno na vertikalne oslonce.
  • Dolmeni: Prve monumentalne grobnice. Sastoje se od dva ili više vertikalna kamena bloka koji nose veliku horizontalnu kamenu ploču. Unutrašnji prostor dolmena može dostići površinu od A≈70 m2A \approx 70\text{ m}^2.

1.2. Stambena arhitektura praistorije

U zavisnosti od konfiguracije terena i dostupnih materijala, razvila su se dva osnovna tipa staništa:

  1. Sojenice: Kuće podignute na drvenim platformama iznad vode (jezera, reke, močvare).
    • Konstrukcija: Oslonjene na drvene šipove (kolje) zabijene u dno.
    • Prednost: Zaštita od neprijatelja i divljih životinja, kao i lakši pristup izvoru hrane.
  2. Zemunice: Objekti delimično ili potpuno ukopani u zemlju.
    • Konstrukcija: Iskopana jama prekrivala se drvenom krovnom konstrukcijom (dvovodni krov) koja je često dosezala do samog tla.
    • Inženjerska napomena: Zemlja je služila kao izuzetan termički izolator, održavajući stabilnu temperaturu unutar objekta.

2. GRADITELJSTVO STAROG EGIPTA

Egipatska arhitektura je prva velika arhitektura u istoriji koja je koristila kamen za trajne objekte, dok je za svakodnevni život koristila materijale iz neposrednog okruženja (Nil).

2.1. Materijali i tehnologija

Egipćani su majstorski koristili tri osnovna materijala:

  • Ćerpič (nepečena opeka): Mešavina blata iz Nila i usitnjene slame. Kalupovan je u drvenim okvirima i sušen na suncu.
    • Karakteristike: Dobra termička masa, ali podložan eroziji. Zidovi od ćerpiča su morali biti veoma debeli (d>1 md > 1\text{ m}) radi stabilnosti.
  • Kamen: Granit, peščar i krečnjak. Korišćen za “večne kuće” (hramove i grobnice).
    • Tehnologija: Zidanje “u suvo” – blokovi su toliko precizno klesani da su nalegali jedan na drugi bez vezivnog materijala.
  • Drvo: Veoma retko i dragoceno. Uglavnom se uvozio kedar iz Libana za krovne grede i monumentalna vrata.

2.2. Konstruktivni elementi

Egipatski sistem je masivni gredni sistem.

  • Zidovi: Karakteristični su po svom trapezastom poprečnom preseku (spoljna površina je zakosena). Ovo je rađeno radi povećanja stabilnosti i otpornosti na horizontalne sile.
  • Stubovi: Primarni vertikalni noseći elementi.
    • Delovi stuba: Baza (plitka i okrugla), Stablo (često u obliku snopa biljaka) i Kapitel (vrh stuba).
    • Tipologija kapitela:
      • Lotoliki (zatvoreni ili otvoreni cvet lotosa).
      • Papirusoliki (u obliku stabljike papirusa).
      • Palmoliki (listovi palme).
      • Hatorični (sa glavom boginje Hator).

2.3. Tipologija egipatskih objekata

A. Piramide (Grobnice faraona)

Predstavljaju vrhunac masivnog sistema gradnje.

  • Konstrukcija: Građene od krečnjačkih blokova, sa jezgrom od grubljeg kamena i oblogom od finog, poliranog krečnjaka.

  • Statika: Težina piramide se prenosi direktno na tlo preko ogromne baze. Pritisak u osnovi piramide računa se po formuli: σ=GA≤σdop\sigma = \frac{G}{A} \le \sigma_{dop} Gde je:

    • σ\sigma – napon pritiska na tlo [kN/m2][\text{kN/m}^2]
    • GG – ukupna težina piramide [kN][\text{kN}]
    • AA – površina baze piramide [m2][\text{m}^2]
    • σdop\sigma_{dop} – dozvoljeni napon pritiska tla.
  • Zapremina piramide: Za proračun potrebnog materijala koristi se formula: V=13⋅B⋅hV = \frac{1}{3} \cdot B \cdot h Gde je BB površina baze, a hh visina piramide.

B. Hramovi

Hramovi su građeni po principu aksijalnosti (svi prostori su nanizani duž jedne ose).

  • Piloni: Monumentalni ulazni tornjevi u obliku zarubljene piramide.
  • Hipostilna dvorana: Prostrana sala ispunjena gustom šumom stubova koji nose tešku kamenu tavanicu. Zbog malog raspona kamenih greda, stubovi su morali biti postavljeni veoma blizu jedan drugom.

C. Siringe

Grobnice uklesane duboko u stenske masive (npr. Dolina kraljeva). Inženjerski izazov kod siringi bio je osiguranje hodnika od urušavanja stenske mase i ventilacija tokom radova duboko pod zemljom.


3. ZAKLJUČAK I PRAKTIČNE NAPOMENE

Karakteristika Praistorija Stari Egipat
Primarni sistem Gredni (rudimentarni) Masivni i gredni (razvijeni)
Materijali Drvo, zemlja, neobrađen kamen Ćerpič, klesani kamen (granit)
Dominantna forma Krug (kromleks), jama (zemunica) Pravougaonik, piramida, trapez
Trajnost Privremena (osim megalita) Težnja ka večnosti (“Monumentalnost”)

Inženjerski savet: Prilikom proučavanja egipatskih stubova, primetite da je njihov prečnik DD izuzetno veliki u odnosu na visinu HH. Ovaj nizak stepen vitkosti bio je neophodan jer je kamen, iako odličan u pritisku, veoma krt i slab na zatezanje, što je ograničavalo raspone kamenih greda koje su ti stubovi nosili.