Tehnologija zidanja i sistemi vezivanja
Zidanje predstavlja tehnološki proces spajanja pojedinačnih elemenata (opeka, blokova, kamena) pomoću vezivnog materijala (maltera) u jedinstvenu, monolitnu konstruktivnu celinu. Kvalitet zidanog zida direktno zavisi od pravilnog izbora materijala, preciznosti izvođenja i strogog poštovanja pravila o prevezu i spojnicama.
1. Osnovna pravila zidanja
Da bi zid ostvario predviđenu nosivost i stabilnost, neophodno je pridržavati se tri osnovna tehnološka pravila: kvašenja elemenata, pravilnog preveza i precizne izrade spojnica.
1.1. Kvašenje elemenata
Pre ugradnje, opekarski proizvodi (puna opeka, giter blokovi) moraju se natopiti vodom do zasićenja.
- Razlog: Suva opeka ima veliku moć upijanja i “ispila” bi vodu iz svežeg maltera. To dovodi do “pregorevanja” maltera, čime se prekida proces hidratacije cementa i gubi adhezija (veza) između maltera i opeke.
- Praktična napomena: Kvašenje se vrši potapanjem ili polivanjem crevom na paleti neposredno pre zidanja.
1.2. Prevez (Vezivanje)
Prevez je način slaganja elemenata tako da se vertikalne spojnice u dva susedna horizontalna reda ne poklapaju.
- Pravilo: Minimalni prevez mora iznositi dužine opeke, dok je idealan prevez dužine.
- Cilj: Ravnomerno prenošenje opterećenja kroz zid pod uglom od približno i sprečavanje nastanka vertikalnih prslina koje bi mogle dovesti do cepanja zida.
1.3. Spojnice (Fuge)
Spojnice su prostori između elemenata ispunjeni malterom. Dele se na:
- Ležišne (horizontalne) spojnice: Nose opterećenje gornjih redova. Standardna debljina iznosi .
- Dodirne (vertikalne) spojnice: Povezuju elemente u istom redu. Standardna debljina iznosi .
Priprema za malterisanje: Ako je predviđeno da se zid naknadno malteriše, malter u spojnicama se ne razastire do same ivice, već se ostavlja prazan prostor od oko (tzv. “upuštene spojnice”). Ovo omogućava osnovnom sloju maltera da uđe u spojnice i ostvari mehaničku vezu (ankerovanje) sa zidom.
2. Slogovi opeke
Način ređanja opeke u zidu naziva se slog. Svaki slog se definiše položajem opeke u odnosu na lice zida.
- Dužnjak: Opeka postavljena dužom stranom () paralelno sa licem zida.
- Vezač: Opeka postavljena kraćom stranom () paralelno sa licem zida (upravno na pravac zida).
2.1. Dužnjački slog
Sastoji se isključivo od redova dužnjaka.
- Primena: Za tanke zidove debljine (na pola opeke) ili pregradne zidove debljine (zidanje “na nož”).
- Prevez: Obično iznosi opeke.
2.2. Vezački slog
Sastoji se isključivo od redova vezača.
- Primena: Za zidove debljine .
- Karakteristika: Veoma stabilan slog, ali zahteva precizno sečenje opeke na uglovima radi postizanja preveza od opeke.
2.3. Blok-veza (Običan slog)
Ovo je najčešći slog za masivne noseće zidove. Karakteriše ga naizmenično smenjivanje redova dužnjaka i redova vezača po visini.
- Pravilo: Ako je prvi red vezački, drugi mora biti dužnjački.
- Prednost: Obezbeđuje maksimalnu monolitnost i čvrstinu zida u oba pravca.
3. Debljine zidova i proračun redova
Standardna opeka normalnog formata (NF) ima dimenzije .
3.1. Debljine zidova
Debljina zida () zavisi od formata opeke i debljine podužne spojnice maltera ().
| Naziv zida | Formula za proračun | Debljina () |
|---|---|---|
| Zid na 1/4 opeke | Širina opeke na nož | |
| Zid na 1/2 opeke | Širina opeke () | |
| Zid na 1 opeku | Dužina opeke () | |
| Zid na 1,5 opeku | ||
| Zid na 2 opeke |
3.2. Proračun redova po visini
Visina jednog reda zida () predstavlja zbir visine opeke () i debljine ležišne spojnice ().
Broj redova () potreban za postizanje visine od ():
Za kontrolu visine tokom rada koristi se izdeljena letva na kojoj su obeleženi podeoci na svakih .
4. Veze zidova
Veze zidova se javljaju na mestima gde se dva ili više zidova susreću. Osnovni cilj je da se prevezom ostvari kontinuitet konstrukcije.
4.1. Suticanje (Ugao - “L” veza)
Mesto gde se spajaju dva spoljašnja zida.
- Tehnologija: Na samom uglu se koriste delovi opeke (tričetvrtke - ) kako bi se u narednom redu obezbedio pravilan prevez. Spoljašnja ivica mora biti savršeno vertikalna (provera viskom).
4.2. Sučeljavanje (Priključak - “T” veza)
Mesto gde se unutrašnji zid priključuje na spoljašnji ili drugi unutrašnji zid.
- Tehnologija: Zid koji se priključuje mora u svakom drugom redu ulaziti u glavni zid za opeke.
4.3. Ukrštanje (”+” veza)
Mesto gde se dva zida seku pod uglom od .
- Tehnologija: Slojevi se ređaju tako da u jednom nivou jedan zid prolazi neprekidno, a u sledećem nivou drugi zid prolazi neprekidno kroz prvi.
5. Prekidi zidanja
Kada se zidanje ne može završiti u jednom radnom ciklusu ili na celom objektu istovremeno, ostavljaju se prekidi koji omogućavaju kvalitetan nastavak radova.
5.1. Zupčasti prekid
Zid se završava tako da svaki drugi red opeke štrči za ili dužine.
- Karakteristika: Ovo je najčvršći spoj jer se novi zid bukvalno “uvlači” u stari.
- Mana: Teško se čisti od upalog maltera, što može oslabiti vezu ako se ne izvede pažljivo.
5.2. Stepenasti prekid
Zid se završava u obliku stepenica, gde se svaki naredni red povlači unazad.
- Karakteristika: Lakši za čišćenje i nastavak rada. Smatra se boljim rešenjem sa aspekta higijene gradilišta i osiguranja punog naleganja maltera pri nastavku zidanja.
6. Materijali: Malteri za zidanje
Malter je mešavina veziva, agregata (peska) i vode. Prema sastavu, za zidanje se koriste:
- Produžni malter (Cement : Kreč : Pesak): Najčešće korišćen.
- Razmera ili .
- Kombinuje čvrstoću cementa i obradivost kreča.
- Cementni malter (Cement : Pesak):
- Razmera .
- Koristi se za jako opterećene zidove, temelje i zidove u vlažnim uslovima.
- Marka maltera (): Za noseće zidove u seizmičkim područjima minimalna marka je (čvrstoća na pritisak ), dok se za zahtevnije objekte koristi .
Savet profesora: Prilikom izrade grafičkog rada, obratite pažnju na precizno crtanje tričetvrtki na uglovima zidova, jer je to najčešća greška u projektovanju slogova.