Osnovi građevinarstva i tehničkog prikazivanja
Dobrodošli na prvi modul predmeta Elementi objekta. Kao osnovu vašeg budućeg inženjerskog obrazovanja, danas postavljamo temelje razumevanja građevinske struke, načina na koji objekte prikazujemo na papiru, kako ih klasifikujemo i kako ih precizno pozicioniramo u prostoru koristeći geodetske metode.
1. Tehničko crtanje i Razmera (Mera)
U građevinarstvu je nemoguće prikazati objekte u njihovoj prirodnoj veličini na papiru standardnih dimenzija. Zbog toga koristimo razmeru (R) – linearan odnos dimenzija na crtežu prema njihovim stvarnim dimenzijama u prirodi.
1.1. Matematička definicija razmere
Razmera se izražava kao odnos , gde predstavlja jedinicu dužine na crtežu, a broj istih tih jedinica u prirodi.
Osnovne formule: Ako je prirodna dužina objekta, a dužina te iste linije na crtežu, važe sledeće relacije:
Gde je:
- — dužina na crtežu (obično u ili )
- — prirodna dužina (obično se pretvara u radi lakšeg računanja)
- — imenilac razmere (npr. kod , )
1.2. Praktični primeri primene
U visokogradnji se najčešće koriste razmere (za projekte za izvođenje) i (za idejne i glavne projekte).
- Primer 1: Zid dužine treba nacrtati u razmeri .
- Primer 2: Detalj armature u razmeri . Ako je na crtežu dužina , kolika je stvarna dužina?
Važno pravilo kotiranja: Bez obzira na razmeru u kojoj je crtež urađen, na kotnim linijama se uvek upisuju stvarne (prirodne) veličine. U visokogradnji su to najčešće centimetri (), a u niskogradnji metri ().
2. Podela građevinskih objekata
Građevinarstvo je široka disciplina koja se, prema nameni objekata i tehnologiji izvođenja, deli na tri glavne grane:
2.1. Visokogradnja (Zgradarstvo)
Objekti koji se većim delom nalaze iznad površine zemlje i služe za boravak ljudi ili smeštaj dobara.
- Stambeni objekti: Porodične kuće, stambene zgrade.
- Javni objekti: Škole, bolnice, pozorišta, administrativne zgrade.
- Industrijski objekti: Fabričke hale, skladišta.
2.2. Niskogradnja
Objekti koji se nalaze na samoj površini terena ili ispod nje. Primarno služe komunikaciji i transportu.
- Saobraćajnice: Putevi, ulice, aerodromske piste.
- Železnice: Pruge i prateći objekti.
- Objekti u tlu: Tuneli, podzemni prolazi.
- Mostovi i vijadukti: Iako imaju visinu, tretiraju se kao deo saobraćajne infrastrukture.
2.3. Hidrogradnja
Objekti namenjeni korišćenju vodenih snaga, odbrani od voda ili transportu vode.
- Akumulacije: Brane i veštačka jezera.
- Regulacije: Kanali, nasipi, obaloutvrde.
- Luke i pristaništa.
3. Etaže i delovi zgrade po visini
Zgrada se sastoji od konstruktivnih elemenata koji formiraju prostore po vertikali. Razlikujemo tri osnovne zone:
3.1. Podzemni i ukopani deo
- Temelji: Najniži konstruktivni deo koji prima opterećenje od celog objekta i prenosi ga na nosivo tlo.
- Podrum: Etaža čiji je pod više od čiste visine ukopan u odnosu na nivo okolnog terena.
- Suteren: Etaža ispod prizemlja čiji pod nije niži od ispod najviše tačke terena koji je okružuje. Često ima prozore pune veličine.
3.2. Nadzemni deo
- Prizemlje (): Prva nadzemna etaža čiji je pod u nivou ili neznatno iznad nivoa terena.
- Spratovi (): Etaže koje se nalaze iznad prizemlja, razdvojene međuspratnim konstrukcijama.
- Galerija: Delimično otvorena međuspratna konstrukcija unutar jedne etaže.
3.3. Završni deo
- Tavan: Neuređen prostor između poslednje međuspratne konstrukcije i krova.
- Potkrovlje: Uređen tavanski prostor namenjen stanovanju ili radu, definisan kosinama krovne konstrukcije.
- Krov: Završni element koji štiti zgradu od atmosferskih uticaja. Sastoji se od krovne konstrukcije (nosača) i krovnog pokrivača (crep, lim, tegola).
4. Geodetske podloge i instrumenti
Geodezija u građevinarstvu služi za prenošenje projektovanih dimenzija sa papira na teren (obeležavanje) i za snimanje postojećeg stanja terena.
4.1. Geodetska podloga (Situacioni plan)
To je topografski prikaz terena koji sadrži:
- Horizontalne podatke: Granice parcela, postojeće objekte, puteve, instalacije.
- Vertikalne podatke: Prikazuju se pomoću izohipsi (linije koje spajaju tačke iste nadmorske visine) i kvota (brojčane vrednosti visine pojedinačnih tačaka).
4.2. Osnovni geodetski instrumenti
U savremenoj praksi koriste se:
- Nivelir: Instrument za merenje visinskih razlika. Postavlja se u horizontalnu ravan, a očitavanje se vrši na geodetskoj letvi.
- Teodolit: Instrument za merenje horizontalnih i vertikalnih uglova.
- Totalna stanica: Elektronski instrument koji objedinjuje funkcije teodolita i daljinometra, omogućavajući digitalno skladištenje podataka.
4.3. Obeležavanje objekta
Pre početka iskopa, vrši se “prenos” osnova objekta na teren.
- Postavljaju se profiljače (drvene skele) van zone iskopa.
- Na profiljačama se označavaju ose zidova pomoću žice ili kanapa.
- Visinska nula (): To je referentna tačka, najčešće nivo gotovog poda prizemlja, od koje se računaju sve ostale visine u objektu.
5. Konstruktivni sistemi (Pregled)
Na osnovu načina na koji elementi primaju opterećenje, objekte delimo na:
| Sistem | Glavni nosioci | Karakteristike |
|---|---|---|
| Masivni | Noseći zidovi | Zidovi od opeke ili blokova preuzimaju teret ploča. |
| Skeletni | Stubovi i grede | Zidovi su samo ispuna, prostor je slobodan za organizaciju. |
| Mešoviti | Zidovi i stubovi | Kombinacija oba sistema radi optimalne stabilnosti. |
Napomena o materijalima: Beton, kao ključni materijal, dostiže svoju projektovanu čvrstoću nakon dana negovanja. Kod armiranog betona (AB), čelik preuzima napone zatezanja, dok beton preuzima napone pritiska.
Formula za maksimalni moment savijanja proste grede, gde je opterećenje, a raspon.
Ovaj materijal služi kao osnovna literatura za pripremu prvog kolokvijuma. Obratite pažnju na preciznost u crtanju razmera i razlikovanje tipova etaža.