Geodetske mreže i metode nivelmana
Ovaj nastavni materijal obrađuje osnove visinskog premera, klasifikaciju metoda nivelmana, instrumentaciju i principe indirektnog merenja dužina, neophodne za inženjersku praksu u građevinarstvu.
1. Položajne i visinske mreže
Geodetske mreže predstavljaju skup tačaka čiji su položaj i visina određeni merenjima visokog stepena tačnosti.
- Položajne (horizontalne) mreže: Služe za određivanje dvodimenzionalnih koordinata ili u državnom koordinatnom sistemu. Koriste se kao osnova za sve radove na iskolčavanju objekata i izradi planova.
- Visinske (vertikalne) mreže: Služe za određivanje treće dimenzije — nadmorske visine (). Visinska mreža se oslanja na nultu nivojsku površinu (geoid), koja se aproksimira srednjim nivoom mora.
2. Klasifikacija metoda nivelmana
Nivelman je skup geodetskih metoda za određivanje visinskih razlika () između tačaka na terenu.
| Metoda | Princip rada | Primena |
|---|---|---|
| Geometrijski | Horizontalna vizura (nivelir + letve) | Najpreciznija metoda, građevinski radovi |
| Trigonometrijski | Vertikalni uglovi i kose dužine | Brdovit teren, veća rastojanja |
| Barometrijski | Razlika atmosferskog pritiska | Rekognosciranje terena |
| Hidrostatički | Princip spojenih sudova | Precizna merenja u tunelima/objektima |
| GNSS nivelman | Satelitsko određivanje visina | Globalno pozicioniranje |
3. Princip geometrijskog nivelmana iz sredine
Ovo je najčešća metoda u građevinarstvu zbog eliminacije sistematskih grešaka (npr. greška usled nekorektne horizontalnosti vizurne ose).
Postupak:
- Instrument (nivelir) se postavlja na približno sredini između tačaka i .
- Na tačkama se postavljaju vertikalne nivelmanske letve.
- Vrši se očitavanje zadnje letve () na tački i prednje letve () na tački .
Proračun:
Visinska razlika se dobija kao:
Visina nepoznate tačke () u odnosu na poznatu tačku ():
- Ako je , tačka je viša od tačke .
- Ako je , tačka je niža od tačke .
4. Konstrukcija i delovi nivelira
Nivelir je optički instrument čija je osnovna funkcija uspostavljanje horizontalne vizurne ravni.
Ključni delovi:
- Durbin: Optički sistem za viziranje.
- Cevasta libela (CL): Služi za dovođenje vizurne ose u horizontalan položaj.
- Elevacioni zavrtanj: Omogućava fino naginjanje durbina radi centriranja mehurića libele.
- Glavna osovina (Go): Osa rotacije instrumenta oko koje se durbin obrće.
- Kompenzator: Kod automatskih nivelira, automatski dovodi vizurnu osu u horizontalan položaj nakon grubog horizontisanja.
Geometrijski uslov: Vizurna osa durbina mora biti paralelna sa osom cevaste libele.
5. Indirektno merenje dužina
Pored određivanja visina, nivelir se može koristiti za indirektno merenje horizontalnih dužina pomoću končanica na durbinu.
Princip:
Na durbinu se nalaze tri horizontalne crte: gornja (), srednja i donja (). Broj podelaka na letvi između gornje i donje crte () direktno je proporcionalan udaljenosti instrumenta od letve.
Formula:
Za horizontalnu vizuru ():
Gde su:
- — Horizontalna dužina
- — Konstanta daljinomera (standardno )
- — Razlika očitavanja na letvi
Praktična napomena: Ako vizura nije horizontalna (ugao ), primenjuje se redukcija:
Izvori: TEMA 5, VISION PAKET 2/5, VISION PAKET 5/5.